|
|
kako je biti udana žena
10.04.2006., ponedjeljak
Ne,nisam nestala...niti odustala od pisanja...samo,moj život je tako jednostavan i ćini mi se,totalno nezanimljiv!!!I nemam pojma što bih napisala a da ne ispadnem dosadna,ili deprimirana,depresivna itd.Nisam osoba spremna na promjene,pogotovo neke radikalnije....ili mi je dobro i ovako pa nemam ni potrebu za promjenom?!Pitam se.Sin mi na jesen kreće u školu.Bojim se za njega.Kakav će biti?Odlikaš sigurno NE!Niti to očekujem od njega.Željela bih samo da bude prihvačen od ostale djece...profesora.Da na bilo koji način nebude diskriminiran.Strahujem da jednom(kad bude velik),ne krene krivim putem!A najviše od svega strahujem da se bilo kojem mojem djetetu nešto ne dogodi!Zabrinjava me budučnost.Jako.Nisam sigurna odgajam li ih dobro?!Ili sam prepopustljiva pa če mi se to jednom obiti o glavu?!Ne znam.Mnogi bi rekli:Vidjet češ!Ne razbijaj glavu glupostima! :-) Ako netko suosjeća samnom,drago mi je.Eto,do idučeg pisanja ,puse svima koji me pročitaju!
|
30.07.2005., subota
bez naslova
Eto,nitko ne čita moj blog.:-(Osim majog nevermora kojem zahvaljujem. Ako ga je tko drugi i pročitao,nije imao komentara.Pitam se,zašto??A onda opet,čudjenje na stranu...o čemu uopće,jedna žena-kućanica,i može pisati a da bi to nekome bilo iole zanimljivo!?Štogod mi palo na pamet,shvatim da se moj život vrti isključivo oko muža,djece,spremanja,čiščenja,kuhanja,peglanja...zbilja totalno nezanimljivo i već i meni samoj dosadno!!Uključim maštu i pitam se da napišem nešto lijepo,ljubavno,nježno,romantično...iz vlastitog iskustva?Skoro da toga i nema.Ako je nešto i bilo,očito je bilo nebitno,kad to zaboravih.Morala bih improvizirati a to mi nikako neide.Pokušati ću jednom.Baš hoću!:-) Trenutno sam ionako sretna i zadovoljna svojim životom!ZNAM da lijepo živim.Samo bih se toga morala češće sjetiti.I tako,na kraju shvatih da vam jednostavno (barem za sada),nemam što ponuditi osim najjednostavnijeg,normalnog,uobičajenog života jedne najjednostavnije,obićne žene.I nadam se da će se netko ipak pronaći u ovom mom jednostavnom tekstu,pa da vidim da nisam jedina obićna žena na svijetu. :-)Pozdravček svima koji me bar otvore,ako već ne čitaju. PS. Idemo na more u Dubrovnik.Možda u nekome probudim bar mali tračak ljubomore zbog toga.:-)
|
02.06.2005., četvrtak
kako je biti udana žena
Eto tako.U svojih 28 godina života,uspjela ja nakupiti,mislim solidnih,8 god bračnog života...a k tome i izroditi,ni manje ni više,nego troje divne dječice.Muž mlad kao i ja,zgodan,vrijedan. . .kažu svi da lijepo živimo,a niti financijski nam neide loše.A ja se pitam zašto se ja ponekada osjećam kao najnesretnija žena na svijetu,zašto sam nezadovoljna??Jesam li nezahvalna?Griješim li Bogu takvim svojim ponašanjem?Pa imam zdravu i pametnu djecu,muža...Samo,gdje sam JA u svemu tome!?Želim otići barem jednom tjedno na samo 30 min sa prijateljicama na kavu!Želim otići povremeno u solarij,kod kozmetičara...pokušati izgledati što primjerenije mojim godinama.Pa nemam ih 100.Želim se posvetiti svojem poslu...ići na seminare...revije...napredovati...Ne želim otupjeti!Kako?Kako,kad se moram brinuti o djeci,kući,mužu...A on?On stvarno puno radi,ali???Vozi OFF-ROAD.Pa ljeti,2-3 vikenda(cijela),provede u vozikanju,pa malo kavica tamo,malo ovdje,malo ondje.Eto,pišem ovo sva u grču,da se najmanja Morena ne probudi,a kad tamo muž već zove da dodjem po njega!Nastavak svakako slijedi...čim bude prilike.
|
|
|